Slovanský svět 04/2018
К 80-ЛЕТИЮ ВИКТОРА ТИМУРЫ
В Юбилейном Всеславянском съезде, проходившем в России с 26 мая по 3 июня 2017 года наряду с другими делегатами и гостями принял участие Виктор Тимура, философ, культуролог и писатель из Словакии.
Респектабельный ученый, убеленный сединой, привез с собой помимо доклада два своих фундаментальных труда: «Древняя Европа» и «Замолчанная (невысказанная) история», переизданные в Братиславе в 2016 году. Они результат многолетних исследований автора по проблеме этногенеза европейцев, написанных с учетом современных достижений антропологии, археологии, языкознания, мифологии и других исторических наук в их взаимной связи. В центе внимания Виктора Тимуры сам человек и его отношение с окружающим миром.
Одна из главных задач учёного – показать подлинную историю славян, которую западные авторы, особенно пангерманисты, сознательно сокращают, отсчитывая её лишь с V-VI столетия н.э. В частности, особое внимание Тимура уделяет древним племенам, участвовавшим в формировании словаков и чехов, архаичной Лужицкой культуры. Показано значение скифской и кавказской цивилизации для общеевропейского развития. Эту ключевую идею о самобытности славян, их выдающейся роли в мировой истории в связи с другими народами он отстаивал в своём докладе на Всеславянском съезде.
Когда мы познакомились со словацким ученым на теплоходе «Княжна Анастасия», оказалось, что он специалист не только в области древностей. Его творческая биография полна ярких событий и достижений.
Виктор Тимура родился 14 апреля 1938 года в селе Грегоровце, район Прешов (Закарпатье). Окончив среднюю школу в родном поселке, а затем городское училище в Велком Шарише, молодой человек решил стать военным. Он поступил в специализированную гимназию им. Яна Жижки в Братиславе и стал курсантом Военного училища в Вышкове (Моравия), получив офицерское звание. Восемь лет он служил у десантников, где занимал разные должности: от десантной части до штаба бригады.
В эти годы Тимура заинтересовался философией и культурологией, решил поступить в аспирантуру в Братиславе для углубления знаний. В конце обучения ему было присвоено звание доктора философских наук.
Высоко квалифицированный специалист более 10-ти лет работал в Центральном доме армии в Праге и в управлении персоналом Федерального министерства обороны. После разделения Чехословакии на два государства он стал директором отдела культуры в Министерстве обороны Словацкой Республики.
После ухода на пенсию в годы 1996-2003 Тимура работал как научный исследователь в Национальном литературном центре, занимая должность сначала его заместителя, а затем директора.
В результате многолетней и систематической творческой деятельности словацкий учёный опубликовал целую серию журнальных и газетных статей о Я. Колларе, П. Шафарике, Л. Штуре, о славянах и славянстве в целом. Среди авторских монографий упомянем следующие: «Некоторые формы работы в культурно-просветительных учреждениях» (Братислава, 1977), «Рождение Всеславии» (Братислава 1987, Нитра 2018), «Словацкие традиции» (Братислава, 1991), «Петер Ярош» (1999).
Тимура – составитель и соавтор сборника «Эстетическое воспитание в армии» (Прага, 1980), соавтор академичного труда «История философского мышления в Словакии» (Братислава, 1987г.).
Кроме того, он издал также свою авторскую поэзию: первую подборку под названием «Небеса в голове» (лирика), вторую – «Буря совести» (общественная и военная тематика). Затем они были изданы под одной обложкой в книге «Над Бурями» (Братислава, 2015).
Во всех произведениях Виктора Тимуры красной нитью прослеживается связь времен, генетическая и культурная преемственность поколений.
Он обращает внимание своих читателей на то, что вопреки воле коренных жителей Европы продолжается бесславный „Drang nach Osten“ со стороны Запада. Раньше это были немецкие ордена, а сегодня – НАТО под руководством США. Западных и балканских славян американцы и их союзники уже покорили. Остается неприступным главный бастион славян – Россия. Вот почему наш уважаемый соратник из Словакии принял активное участие во Всеславянском съезде, поставившем перед собой задачу объединения творческих сил славянства.
В 2018 году Виктору Тимуре исполнилось 80 лет. Сам юбиляр, проживающий и успешно работающий в Братиславе, отметил это событие выходом новых книг «Человек в истории философии» (2018) и «Расколдовывание прошлого. Правда об отношении Запада к славянам» (2018). А друзья, единомышленники и благодарные читатели поздравили юбиляра с круглой датой. Мы присоединяемся к пожеланиям соратников и от души желаем Виктору Тимуре доброго здравия, бодрости духа, долгих лет жизни и новых творческих успехов.
Тулаев П.В.,
профессор Международного славянского института
Национальная библиотека в г.Минске
Обращение
участников ХVII международной научно-практической конференции
«ДУХОВНЫЙ СУВЕРЕНИТЕТ РУССКО-СЛАВЯНСКОГО МИРА»
к главам государств, правительств, парламентов и общественности
славянских государств
2 апреля 2018 года город-герой Минск, Линия Сталина
Президенту Республики Беларусь А.Г. Лукашенко,
Президенту Российской Федерации В.В. Путину
Уважаемый Александр Григорьевич !
Уважаемый Владимир Владимирович!
В последние годы общественно-политическая обстановка в мире приобретает все более угрожающий характер. Разрушение Советского Союза и социалистического лагеря привело к созданию однополярного мира, в котором господствующее положение занимает финансово-монополистическая олигархия США и ЕС, стремящаяся к установлению своего мирового господства.
Основным препятствием на пути к установлению подобного губительного миропорядка является Россия, которую агрессивный блок НАТО окружает военными базами. Россия, как известно, которая составляла и составляет основу Славянского мира. Именно против России направлены все действия США и других стран Запада на территории современной Украины, где под их диктовку был совершен государственный переворот, и к власти пришли необандеровцы, т.е. современные украинские фашисты. Практически весь мир объявлен сферой интересов США и их сателлитов. Особенно наглядно свою античеловеческую осущность «демократический» Запад проявил в 1999 года, когда жестоко бомбил славянскую Югославию.
Проблема с мигрантами в Западной Европе оборачивается ростом межнациональной напряженности, которая становится питательной средой для прихода к власти ультранационалистических и неофашистских сил, что неизменно усиливает опасность скатывания человечества к Третьей мировой войне – войне на самоуничтожение.
Несмотря на то, что фашизм был разгромлен в 1945 году, окончательно с ним не было покончено, на политическую арену выходит неофашизм, который осуществил глубочайшую мимикрию.
Поднимают голову неофашистские силы в Германии, Италии, Австрии, Испании, Нидерландах, Франции, Греции. Особую обеспокоенность вызывают шествия участников латышского легиона Ваффен СС и их сторонников в латвийской столице, марши неонацистов в Вильнюсе и факельные шествия профашистского движения в Таллинне.
Возникает вопрос: что делать в создавшихся условиях? Прежде всего, необходимо обратиться к историческому прошлому славянских народов.
Как известно из истории, славяне тогда добивались успеха, когда они объединялись. Например, в 1410 году в Грюнвальдской битве объединенные польские и русско-литовские войска разгромили немецких рыцарей Тевтонского ордена. В составе объединенного войска сражались выходцы из земель современных Польши, Белоруссии, России, Украины, Чехии. Эта битва навсегда подорвала силы ордена, надолго приостановила экспансию немецких феодалов в славянские земли, содействовала единению сил славянства. В противном случае славянским народам грозило онемечивание, как это случилось со славянами, проживавшими восточнее Лабы (Эльбы).
Особое единение славяне проявили во время II мировой войны в борьбе с германским фашизмом. В общую победу, кроме народов Советского Союза, внесли свой вклад славянские народы: поляки, чехи, словаки, сербы, хорваты, боснийцы, болгары и другие. Как известно, гитлеровцы планировали уничтожение или онемечивание всех славянских народов.
В значительной степени этому способствовало поддержанное главой Советского Союза И.В. Сталиным организованное в 1941 году антифашистское славянское движение и формирование Всеславянского комитета. Всеславянский комитет регулярно проводил радиомитинги, выпускал журнал «Славяне», призывал к развертыванию партизанской борьбы на славянских территориях, оккупированных гитлеровцами. к мобилизации братских народов на борьбу с фашистскими агрессорами. Задача Всеславянского комитета была коротко и ярко была выражена в заголовке передовой статьи газеты «Правда»: «Славяне, к оружию!»
Всеславянский комитет проводил значительную работу и в послевоенное время.
Исходя из вышеизложенного, мы, участники 17-й международной славянской научно-практической конференции, считаем важнейшей задачей всего славянского движения единение славян, нацеливание их на отпор усиливающейся агрессивности империалистического Запада и неофашизму, поддержку России как основы безопасности всего Славянского мира.
Мы обращаемся к главам государств, правительств, парламентов и общественности славянских государств с призывом:
-
Содействовать выходу славянских государств из агрессивного блока НАТО, ставить конечной целью данной деятельности ликвидацию Североатлантического Альянса вообще.
-
Противодействовать как экономической, так военной экспансии западных стран в отношении Российской Федерации.
-
Создать консультативно-координирующий орган славянских государств на правительственном уровне с целью организации совместных славянских мероприятий и выработки общей позиции по обеспечению безопасности стран славянского мира.
По поручению участников конференции (митинга) обращение подписали:
Председатель Республиканского комитета Патриотического общественного объединения «Отечество»,
В. Б Зеликов
Сопредседатель "Союза офицеров" России, заместитель председателя РОО
"Союз геополитиков России", член Президиума МСОО"Всеславянский Союз"
В. Ю. Садков
Председатель Белорусского республиканского отделения Международного Союза Советских офицеров имени Героя Советского Союза адмирала Н.И. Ховрина,
С.А. Окружко
Секретарь-координатор Республиканского общественного объединения
«За Союз и коммунистическую партию Союза»,
Л. Е Школьников
Руководитель Военно-патриотического комплекса «Патриот» им. героя Советского Союза летчика-штурмовика генерала П.Г. Колесникова,
В.И. Перевощиков
Председатель Болгарского славянского движения, член президиума Международного славянского совета, председатель Исполнительного комитета (Исполкома) Единого международного антиимпериалистического антифашистского фронта
А.Э.Гигова
Заместитель председателя Польского славянского комитета (г. Варшава), преподаватель Академии наук и Института истории культур, . участница 1-го Учредительного Всеславянского Собора.
Барбара Кригер
Секретарь Конференции,
О.Н.Вечер
Член Президиума Всеславянского Союза,
профессор Международной Славянской Академии,
Председатель Президиума Конференции В.А. Свцевич
* * *
Slučaj Skripali
PROF. DR BRANIMIR KULJANIN, politolog, filozof
Filozofski fakultet u Banja Luci,
Zamjenik predsjednika Sveslavenskog odbora
Julia i Sergey Skripal
Nikakvo zlo ne može da prođe bez „podlog Albiona“. Britanija je uveče 12. marta Rusiji postavila ultimatim s jednodnevnim rokom! po djelu Skripalja, koji je istekao 14. marta. Ona je bez ikakvih dokaza optužila Rusiju za trovanje bivšeg agenta GRU Sergeja Skripalja, koji je nakon odsluženja kazne zatvora za izdaju, odnosno odavanje vojnih i drugih državnih tajni, dobio britansko državljanstvo i živi u toj zemlji kao njen građanin. Zajedno sa bivšim pukovnikom GRU otrovana je i njegova kćer Julija, koja je doputovala u London da posjeti oca. Ruske vlasti su dale na znanje da nemaju nikakve veze s tim djelom i ukazale britanskim na neophodnost zajedničke istrage, tim više što
je jedna od dvije postradale osobe državljanka Rusije. Skripalj i njegova kćer Julija su 4. marta nađeni u Solsberiju u teškom stanju i primljeni na bolničko liječenje radi jakog trovanja. Oni su navodno otrovani nervno-paralitičkim gasom novog pokoljenja „Novičok“, koji je tobože razrađen u Rusiji. Gas je proizveden u Uzbekistanu, a njegova hemijska formula je poznata obavještajnim službama Britanije i SAD.
Britanija će morati odgovarati za pokušaj da svjetsku javnost dovede u zabludu o trovanju bivšeg pukovnika GRU Sergeja Skripalja. Za nju nije priznanje carica dokaza, već sumnja, koju oni sami uspostavljaju i očekuju da je kao dokaz prihvati cijela svjetska zajednica. Rusija ne vidi nikakvih dokaza i ona ćebraniti međunarodno pravo. Tereza Mej je objavila obustavljanje dvostranih veza s Rusijom, povlačenje poziva Lavrovu da posjeti London i protjerivanje 23 ruska diplomata iz svoje Britanije.
Umjesto da rješava pitanja u vezi s tim što se stvarno desila, ona krivicu pripisuje Rusiji. Nada se Asadova vojska sprema da upotrijebi hemijsko oružje i da će izvršiti udar na nju. A gad Asad je, naravno, to oružje dobio od Rusa. Cilj im je da ruske vlasti diskredituju u očima svjetske javnosti kao državu koja koristi neljudske načine za dostizanje svojih ciljeva. Velikim ekonomskim sankcijama protiv Rusije, za koje se založila Britanija, suprotstavile su se Francuska, Njemačka i SAD.
Tereza Mej je postavljajući smiješni ultimatum Rusiji izgubila iz vida da Moskva nije Sarajevo i da Skripalj nije Ferdinand. Omanula je. Rusija nikada nije proizvodila otrovni gas pod uslovnim nazivom „Novičok“. Zašto su izmislili „strašno rusko hemijsko oružje“? Slično je Kolin Pauel svojevremeno iskoristio optužbu za korištenje hemijskog oružja protiv građānā za napad na Irak. Naziv „Novičok“ je glupa izmišljotina zapadnih tajnih službi, preparati te vrste su u SSSR imali šifre, koje su se sastojale od brojeva i slova, a ne imena. Naziv „Novičoka“ je A234, a čak ni starješine na visokim vojnim dužnostima nisu znale šta se krije iza tih šifri. Sam naziv (новичок – novajlija, početnik) treba da uputi na Rusiju, na pronalaženje novih otrova. Rusija je potpisala Sporazum o neširenju hemijskog oružja i 2017. uništila sve svoje zalihe koje je imala ito pod nadzorom posmatrača tajnih službi iz više zemalja. Njima su pokazali i gdje je hemijsko oružje čuvano. Ono je uništeno u posebnom industrijskom objektu, izgrađenom za tu svrhu. SAD i Britanija ne samo da nisu uništili svoje zalihe, već rade i na stvaranju novih vrsta hemijskog oružja. Britanija to ne krije. Ruski obavještajci znaju gdje se nalazi centar za istraživanja i u kom pravcu ona idu. Da bi se stvorio radni uzorak hemijskog oružja potrebna je ne samo hemijska formula, već i određeni nivoi tehnologije i proizvodnje, kao i način primjene otrovnih tvari. Poznat je mali broj zemalja sposobnih da ih proizvede - provede straživanja i izvrši ispitivanje. Preparat nije kućni proizvod ili spletka terorīstā, radi se o pažljivo pripremanom poduhvatu usmjerenom na dubok uticaj na politički život Rusije. Ruske vlasti imaju dokaze da je proizvodnja gasa A234 („Novičok“) još 1998. razrađivana u SAD. Formule koje je objavio hemičar Vil Mirzajanov omogućavaju da se u svakoj opremljenoj laboratoriji napravi to jedinjenje.
Kao odgovor na mjere Britanije Rusija je odlučila da protjera 23 britanska diplomata, opozvala saglasnost za otvaranje britanskog generalnog konzulata u Sankt-Peterburgu i objavila prekid rada Britanskog savjeta.
Zašto su SAD i njihovi vazali u NATO pokrenuli kampanju o trovanju agenta Skripalja?
Tramp je svoj godišnji izvještaj o Nacionalnoj bezbjednosnoj strategiji (National Security Strategy, NSS) predstavio javnosti 18. decembra 2017. Taj dokument je samo još jedan izraz neokonzervativno-hegemonističkog pogleda na svijet u kom ova zemlja sebe vidi kao jedinog, neospornog vođu savremene civilizacije. U njemu se tvrdi da su Kina i Rusija izazov moći, uticaju i interesima SAD, i da nastoje da podriju bezbjednost i napredak te zemlje. Predstavljanje dva evroazijska kolosa kao neprijatelja je i koncepcijski i strateški promašaj. Šta smeta vlastima SAD?
Navodno širenje moći Kine na štetu drugih i miješanje Rusije u unutrašnji politički život drugih zemalja! Ovim vlasti SAD samo dāju na znanje da hoće da monopolizuju svaki uticaj preko poznatih operacija promjene vlasti širom svijeta i djelovanjaa na njih preko raznih činilaca svoje moći (vojnih, ekonomskih, političko-diplomatskih i drugih).
Strateški dokument Bijele kuće izjednačava Sjevernu Koreju i Iran kao prijetnje, mada to Koreja sa svojim nuklearnim oružjem jeste, a Iran ni izdaleka nije jer se pridržava svojih obaveza iz sporazuma o kontroli nuklearnog programa iz 2015. U dokumentu se upućuje na potrebu preduzimanja reventivnog vojnog poduhvata protiv Sjeverne Koreje. Mogućnost političkog rješenja sporova sa drugim zemljama se odbacuje. Novina je to što se indopacifički region po važnosti stavlja ispred Evrope i Bliskog Istoka. Imajući u vidu Kinu, dokument tvrdi da je u toku geopolitička borba između snaga slobode i ugnjetavanja. Snage slobode, naravno, predstavljaju SAD. Cilj je da se azijsko-pacifički region (Daleki Istok i Jugoistočna Azija) proširi na Indiju i Indijski okean radi obuzdavanja Kine. Japan bi tu služio kao sjeveroistočni, a Indija kao jugozapadni stožer lanca koji bi činili i Južna Koreja, Vijetnam, Malezija i Singapur, a kao strateško zaleđe Australija i Novi Zeland. Indija se neće za ljubav SAD odreći svoje neutralnosti, bliskih vojnih veza sa Rusijom i slobode svog djelovanja prema Pakistanu i drugim zemljama u okruženju. Glavni stavovi NSS su razrađeni u „nacionalnoj odbrambenoj strategiji“ (National Defense Strategy, NDS), doktrini Pentagona, koju je Džejms Matis, sekretar za odbranu, predstavio javnosti 19. januara. U njemu su najavljene mjere za suprotstavljanje Rusiji i Kini. Umjesto borbe protiv terorizma, SAD pripremaju novi hladni rat, ali i oružani sukob. Suparništvo velikih sila je stavljeno u središte borbe. Doktrina Pentagona je otvorēnā pobjeda imperijalističkih snaga i vojno-industrijskog kompleksa. Ona nastavlja politiku borbe za ovladavanje svijetom uz korištenje NATO kao svoje udarne nage, a odbacuje težnju za poboljšanje odnosa s Rusijom, o kojoj je govorio Tramp kao kandidat za predsjednika. U dokumentu se zahtijeva osavremenjavanje ofanzivnog nuklearnog oružja, dalji razvoj sistema PRO i skladištenje oružja i opreme na neuralgičnim tačkama širom svijeta.
Kongresu je podnijeta duža, povjerljiva verzija doktrine u kojoj se zahtijeva izuzetno visoki rast sredstava za naoružanje. Vojna strategija Pentagona ne prihvata samostalnu politiku Rusije i oglašava je za prijetnju nacionalnim interesima SAD! Mada je vojni budžet SAD veći nego sljedećih 8 zemalja zajedno, 3 puta veći od kineskog, a 8 puta od ruskog zahtijeva se njegov dalji rast, jer tobože jačaju izazovi miroljubivoj, civilizatorskoj ulozi te zemlje u savremenom svijetu. Sile zla se ne mire sa pobjedom slobode, mira i ljudskih prava za koje se ona tako nesebično bori. SAD moraju da ostanu
najmoćnija sila svijeta, jer će on bez njihove vodeće uloge potonuti u mračne sukobe i bijedu.
Međutim, plemeniti stratezi primjećuju i to da su Ruska i kineska vojska tehnološki i organizaciono znatno napredovale dok je njihova stajala u mjestu i tako izgubila mnoge prednosti. Ako se ne povećaju sredstva za vojsku opašće uticaj SAD, a gubitak tržištā će dovesti do pada životnog standarda; bez jake vojske nema debelih novčanika i debelih trbuha! Planere Pentagona posebno brine nastojanje Kine da osavremenjavanjem vojske stekne regionalnu, a potom i globalnu nadmoć i vodeću ulogu u svijetu. Pentagon je za cilj postavio pobjedu u nuklearnom ratu, a ne njegovo sprečavanje. Priprema za rat postaje glavni zadatak društva i države. Oba dokumenta, usvojena u decembru prošle i januaru ove godine, gube iz vida da SAD nisu ono što su bile. Njihovo učešće u svjetskom proizvodu je sa jedne polovine poslije Drugog svjetskog rata palo na jednu petinu, a stotine hiljada vojnika u 800 baza u 150 zemalja širom svijeta (najviše u „savezničkim“, zapravo vazalnim zemljama – Njemačkoj, Japanu, Južnoj Koreji, Italiji), su sve veći teret za američku imperiju. Vojska SAD i njeni snabdjevači, vojno-industrijski kompleks, traže opravdanje za svoje postojanje. Građani te zemlje, a posredno i cijelog svijeta, su taoci ove politike jer će ona dovesti do novih ratova. Neokonzervativno-neoliberalna elita nije izgubila vlast poslije Trampove pobjede i nastaviće da gura svijet u provaliju. Njihova politika će biti utoliko opasnija ukoliko bude jačao otpor neofašističkom globalizmu, koji predvodi zapadna oligarhija. Vojska SAD je ubrzala pripreme za veliki kopneni rat.
Objavila je da kupuje 150.000 granata za 155-mm haubice. Narudžbina je porasla za 825 % u odnosu na prethodne. Uključuje i projektile „Ekskalibur“ za blisku borbu. Bijeli dom je ranije od Kongresa zatražio 6,3 milijarde dolara za „evropsku inicijativu za odvraćanje“, kojom hoće da zaustave „rusku agresiju“ u regionu. Sredstva su namijenjena za jačanje američke vojske u Evropi. Američki budžet za „obuzdavanje Rusije“ je sa 3,4 2015. porastao na sadašnjih 6,3 milijardi dolara.
Nešto se veliko priprema u svijetu: Britanci sa Skripaljem, Nijemci sa svojim čudnim uvodnikom u Di-Veltu, Amerikanci sa svojim prijetnjama da će bombardovati Siriju... Stanje podsjeća na proljeće 2014., kada je NATO namjeravao da izazove i započne rat sa Rusijom u vezi krize oko Ukrajine. Sva ta istovremenost nije slučajna. Svijet se nalazi u veoma opasnom stanju.
Rusija pokazuje svoje vojne mogućnosti (rakete i druga oružja) da bi odvratila Zapad od njegovih zlikovačkih namjera. Do ove krajnje napregnutosti su doveli ekonomski i drugi obračuni u vrhovima zapadne elite, koje ona hoće da riješi, kako je naučila tokom posljednjih vijekova, na račun Rusije. Sama Rusija ne smije dozvoliti da zapadna oligarhija i društvo svoje probleme rješavaju na njen račun.
Ima isuviše gorkog istorijskog iskustva te vrste. Mogući cilj optužbi Rusije po „djelu Skripalja“ je da pripreme javno mnijenje za vojni udar na nju. U pripremi tog napada Zapad koristi sva sredstva informacionog, političkog i ekonomskog rata. Zapadne elite osjećaju i vide prijetnju za svoju vláda vinu i nadmoć u svijetu, koju nisu spremne ispustiti iz ruka ni po koju cijenu. One vrše pritisak na druge zemlje da protjeraju ruske diplomate. Ucjena za protjerivanje pokazuje da je u Evropi ostalo samo nekoliko nezavisnih država. Ukupno više od 25 zemalja protjeruje više od 140 ruskih diplomata. Spisak predvode SAD sa 60 ljudi (zatvaraju ruski konzulat u Sietlu sa 48 radnika i protjeruju 12 diplomata u poslanstvu Rusije u OUN, na što nemaju pravo), a slijede Britanija sa 23 i Ukrajina sa 13. Za njima slijede Njemačka, Francuska, Poljska, Italija, sav Pribaltik, Španija, Češka, Mađarska i Hrvatska. Za sada je 16 zemalja ES odlučilo da protjera ruske diplomate. Tu su i druge (Kanada, Australija i druge zapadne zemlje. NATO protjeruje 10, Rusko predstavništvo smanjuju sa 30 na 20 ljudi. To protjerivanje je najveće u istoriji. „Djelo Skripalja“ je postalo lakmus-papir koji pokazuje koliki je stepen neprijateljstva prema Rusiji u vlasti pojedinih zemalja. Istovremeno, male i slabe zemlje ne uspijevaju da se otmu snažnom pritisku SAD i Britanije da osude Moskvu. One ucjenjuju neposlušne. Potpuno neosnovanoj osudi odbijaju da se pridruže Švajcarska, Austrija, Irska, Slovačka, Grčka, Kipar, Portugal, Slovenija, Island, Malta, Luksemburg, Belgija i Bugarska. Treba imati u vidu da ove zemlje imaju poslove i ekonomsku korist iz vēzā s Rusijom. Nije im u interesu da kvare odnose s njom. Pitanje je koliko će se te nevelike zemlje pokazati otporne na pritiske SAD i njihovih vjernih sljedbenika. Čak i „teškaš“ kakva je Italija je pokleknuo. SAD ucjenjuju sve, bez izuzetka. Takvog pritiska nije bilo ni u vrijeme Hladnog rata (1949-91). To je krajnje opasno, svjesno zaoštravanje odnosa s Rusijom.
Vlasti zapadnih zemalja neosnovanim, potpuno izmišljenim optužbama pripremaju svoje narode za teške posljedice. Na otvorenim lažima su zasnovani i napadi na čitav niz zemalja, kojima su one uništene (Irak, Jugoslavija, Somalija, Libija, Jemen, Sirija, Ukrajina), a sada potresaju Iran i Venecuelu. Ovim napadima Zapad bezobzirno ostvaruje svoj geopolitički program. Vlasti SAD i Britanije nemaju časti, stida ni ljudske savjesti, tako da im ni pri kakvim okolnostima ništa ne treba vjerovati. Cilj provokacije s trovanjem Skripalja je da se onemogući gradnja gasovoda Sjeverni tok 2. Slične pokušaju SAD su preduzimale i 1970-ih uoči izgradnje gasovoda koji je povezao SSSR i Zapadnu Evropu. Ali, tadašnje evropske vođe su se odlikovale samostalnošću i dostojanstvom, za razliku od današnjih. Jedan od razloga je i korištenje Rusije kao „opšteg neprijatelja“ da bi se spriječio raspad Evropskog saveza, koji puca po šavovima. Britanske vlasti, zajedno s američkim, nastoje i da svoje evropske saveznike natjeraju na trku u naoružanju u korist svoje vojne industrije. I izlazak Britanije iz ES je neviđeni izazov za jedinstvo Evrope, moćni pokretač podjēlā na kontinentu, koji će značajno uticati na privredu Britanije, Evrope i svijeta. Od Rusije kao svjetske države se može očekivati neočekivānô, kao što je bilo s Krimom i u Siriji. Da li su događaji na Kosovu 26. marta povezani sa najnovijom demonizacijom Rusije? Imajući u vidu da je hapšenje Marka Đurića, direktora kancelarije za Kosovo i Metohiju, izvršeno uz otvorenu podršku EULEX-a (misije Evropskog saveza) nema nikakve sumnje da je to nova provokacija usmjerena na izazivanje Srbije, a i Rusije da učine korake koji bi poslužili za novu optužbu protiv njih. Srbija konačno treba da postane svjesna da joj nije mjesto u Evropskom savezu, sa neprijateljem. Ona treba da u svoj sastav vrati Kosovo i Metohiju uz podršku provjerenih prijatelja i saveznika, a ne da gleda na drugu stranu. Mada će narednih godina u središtu pažnje Rusije biti Ukrajina, koja je za njenu bezbjednost ključna susjedna zemlja, i Bliski Istok, zbog svog geostrateškog značaja, Balkan i Srbi će zauzimati visoko mjesto u spoljnopolitičkoj strategiji evroazijskog kolosa. Krajnji cilj Zapada je uništenje istočnohrišćanske, pravoslavne civilizacije i Slovēnē kao samostalnog subjekta evropske i svjetske istorije, prvenstveno ruskog i srpskog naroda i njihovih država. Protiv takvog neprijatelja samo zajedničkim snagama možemo odbraniti i sačuvati svoje zemlje, narod i slobodu.